EVROPA – Danas je Dan Evrope i sedamdeset godina od usvajanja Šumanove deklaracije, dokumenta koji se smatra jednim od temelja mira u Evropi i temeljem Evropske unije. Ova deklaracija je bila osnov stvaranja Evropske zajednice za ugalj i čelik (ECSC), i prva je u nizu inicijativa koja će kasnije dovesti do stvaranja Evropske unije.
Idejni tvorac ove deklaracije bio je Robert Šuman, tadašnji francuski ministar spoljnih poslova. Šuman je rođen u Luksemburgu, tačnije u oblasti Mozel 1886. godine koja je šesnaest godina ranije nakon Francusko-pruskog rata postala deo Nemačkog carstva. Međutim, nakon Prvog svetskog rata ova oblast ponovo dolazi pod vlast Francuske, pa tako Šuman postaje i francuski državljanin.
Nakon Drugog svetskog rata, Robert Šuman postaje veoma uticajna ličnost u Francuskoj. Prvo je bio ministar finansija, pa je bio premijer Francuske, da bi postao početkom pedesetih godina 20. veka ministar spoljnih poslova. Pored toga zbog svog životnog puta, uz francuski savršeno je govorio i nemački jezik.
Međutim, početkom pedesetih godina, zemlje Evrope su se još uvek borile da prevaziđu razaranja nastala u toku Drugog svetskog rata koji se završio pet godina ranije. Još uvek je vladalo nepoverenje, a Francuska je zazirala od Zapadne Nemačke, odnosno njenog ponovnog potencijalnog uzdizanja.
U tom istorijskom momentu, francuski savetnik Žan Mone je predstavio Šumanu predlog da se čitava proizvodnja čelika i uglja Francuske i Nemačke stavi pod zajedničko telo kojem će moći da pristupe i druge zemlje članice. Na taj način bi proizvodnja uglja i čelika, dva resursa koja su ključna za proizvodnju oružja, bila odgovornost svih što bi sprečilo nekontrolisano naoružavanje i stvaranje nepoverenja među zemlja. Stoga je Robert Šuman, kao ministar spoljnih poslova, 9. maja 1950. godine održao govor u francuskom Ministarstvu spoljnih poslova koji je od tada postao poznat kao Šumanova deklaracijaili plan. Deklaracijom Francuska je priznala Federalnu Republiku Nemačku kao jednakog trgovinskog partnera u trgovini ovim resursima. Ovo je naišlo na pozitivnu reakciju tadašnjeg zapadnonemačkog kancelara Konrada Adenauera.
Kao manifestacija ideja iznetih u deklaraciji, naredne godine stvoreno je naddržavno Vrhovno telo koje će postati Evropsa zajednica za ugalj i čelik (ECSC) potpisivanjem Sporazuma u Parizu 1951. godine od strane Francuske i Zapadne Nemačke, ali i Italije, Holandije, Belgije i Luksemburga. Ova naddržavna organizacija je tako postala prva u nizu mnogih koje će se stvoriti i kasnije transformisati u Evropsku uniju.
Stoga je u znak sećanja na potpisivanje deklaracije Evropski savet 1985. godine u Milanu doneo odluku da se 9. maj obeležava brojnim sadržajima kao Dan Evrope, pa je postao jedan od simbola EU uz zastavu, himnu „Oda radosti“ i uz moto Ujedinjeni u različitosti.
Deklaracija francuske vlade o zajedničkoj nemačko- francuskoj teškoj industriji
Mir u svetu ne može se sačuvati bez stvaralačkih napora koji odgovaraju veličini pretnje.
Doprinos koji jedna organizovana i vitalna Evropa može da pruži civilizaciji je nužan za održavanje miroljubivih odnosa. Francuskoj, koja već više od dvadeset godina deluje kao prvoborac za ujedinjenje Evrope, suštinski cilj je uvek bio da služi miru. Ali, Evropa nije stvorena: izbio je rat.
Evropa ne može biti stvorena preko noći i cela zajedno, ona će izroniti iz konkretnih dostignuća koja će pre svega omogućiti iskrenu solidarnost. Da bi zajednica naroda mogla da bude stvorena, pre svega je potrebno suzbiti vekovno neprijateljstvo između Francuske i Nemačke. Započeti proces mora u prvom redu obuhvatiti Nemačku i Francusku.
U tu svrhu francuska vlada predlaže da se u ograničenoj, ali odlučujućoj tački odmah pristupi delovanju.
Francuska vlada predlaže da se celokupna francusko-nemačka proizvodnja uglja i čelika podredi zajedničkoj Visokoj vlasti u okviru organizacije kojoj mogu da se pridruže i druge evropske države.
Spajanje proizvodnje uglja i čelika omogućiće nastanak zajedničkog temelja za razvoj privrede, kao prvog koraka ka federaciji u Evropi i promeniće sudbinu zemalja koje su se dugo bavile proizvodnjom sredstava za uništavanje, čije su žrtve i same postale.
Spajanje proizvodnje do koje će doći na pomenuti način, stvoriće uslove u kakvima bi bilo kakav rat između Francuske i Nemačke bio nezamisliv i konkretno nemoguć. Ova jaka proizvodna jedinica otvorena je za sve zemlje koje žele da joj se pridruže i spremna da sve pridružene zemlje pod istim uslovima snabde osnovnim elementima industrijske proizvodnje. Ona će biti solidan temelj ekonomske zajednice.
Proizvodnja bez pravljenja razlika i isključivanja će služiti celom svetu radi podizanja životnog standarda i kao doprinos mirovnim zalaganjima. Ako bi Evropa mogla da računa na okrepljenje svojih proizvodnih sredstava mogla bi odlučnije da ostvaruje jedan od svojih glavnih ciljeva: razvoj afričkog kontinenta.
Na taj način bi brzo došlo do usklađivanja interesa nužnih za razvoj ekonomske zajednice i za proces udruživanja među zemljama koje su dugo razdvajali krvavi sukobi.
Predlog o ujedinjavanju proizvodnje i o uspostavljanju nove Visoke vlasti, čije će odluke biti obavezujuće za Francusku, Nemačku i sve pridružene zemlje, stvoriće prvo konkretno jezgro evropske federacije koje je nužno za garantovanje mira.
Da bi došlo do ostvarivanja tih ciljeva, francuska vlada je spremna da – na tim osnovama – počne sa pregovorima.
Zajednička Visoka vlast trebalo bi da u što kraćem roku počne da obavlja poslove iz svoje nadležnosti: modernizaciju proizvodnje i poboljšanje kvaliteta; isporuku čelika i uglja na francusko i nemačko tržište, kao i na tržišta pridruženih zemalja pod jednakim uslovima; povećanje zajedničkog izvoza u druge države i podizanje životnog standarda radnika zaposlenih u pomenutim privrednim granama.
Zbog velikih razlika u proizvodnim mogućnostima pridruženih država, a u cilju izvršavanja zadataka, trebalo bi usvojiti privremene mere radi ispunjavanja priozvodnog i investicionog plana; uspostaviti mehanizme za izjednačavanje cena i osnovati fond za reorganizaciju proizvodnje. Protok uglja i čelika među pridruženim zemljama biće oslobođen carinskoh dažbina i biće ujednačene tarife za transport. Tako će se postepeno stvarati uslovi koji će sami od sebe omogućiti racionalniju podelu proizvodnje i veću produktivnost.
Za razliku od međunarodnih kartela koji ograničenjima i zadržavanjem visokih profita teže raspodeli i iskorišćavanju nacionalnih tržišta, planirana organizacija omogućiće ujedinjavanje tržišta i razvoj proizvodnje.
Navedeni principi i obaveze biće predmet sporazuma koji će potpisati pojedinačne države i ratifikovati ga u svojim paralmentima. Neophodni pregovori za precizno određivanje mera za realizaciju plana vodiće se u prisustvu saglasno izabranog sudije. On će proveravati da li je sporazum u skladu sa načelima; u slučaju nerešenih nesuglasica, on će određivati rešenje koje će morati da bude prihvaćeno.
Zajednički vrhovni organ vlasti biće sastavljen od nezavisnih ličnosti koje će po principu jednakosti predlagati vlade, uz neophodni konsenzus; predsednika će birati vlade; njegove odluke imaće izvršnu funkciju u Francuskoj, Nemačkoj i drugim pridruženim državama. Postojaće mogućnost žalbe na odluke Visoke vlasti.
Predstavnik Ujedinjenih nacija u Visokoj vlasti će za račun Organizacije ujedinjenih nacija dva puta godišnje pripremati javni izveštaj u kome će obrazlagati delovanje nove organizacije, s posebnim naglaskom na očuvanje miroljubivih ciljeva.
Osnivanje Visoke vlasti ni u čemu neće ugroziti pivatno preduzetništvo. Prilikom izvršavanja svojih zadataka poštovaće nadležnosti međunarodnih područja u Rurskoj oblasti, kao i razne obaveze koje je preuzela Nemačka, dok one budu na snazi.